Napisano: 12. maja 1917.
Izvor: Druga internacionala, Beograd, 1951.
Transkripcija / HTML: Marko Rakićević / Stevan
Gostojić
Pošto su izdali socijalizam i prešli na stranu „svojih’’ kapitalista, socijal-šovinisti su se prirodno pocijepali na grupe, u skladu sa grupisanjem kapitalista u ratu. Isto je tako prirodno i to što je taj rascjep privremen. Plehanov ne želi da se savetuje sa Šajedmanom, ali taj isti Plahanov brani „Internacionalu’’ socijal-šovinista, koja je izdala socijalizam. Drugim riječima: Plehanov je za rascijep sa Šajedemanima za ono vrijeme dok su ti kapitalisti - čiji su agenti i Plehanov, i Šajdeman - između sebe pocijepani. Plehanov je za jedinstvo sa Šajedemanima onda kada se „gospoda’’ (tj. kaptalisti obiju zemalja) budu pomirili. Ne može se poricati da u Plehanovoj poziciji ima dosljednosti: to je dosljednost u izdaji socijalizma, dosljednost služenja kapitalistima ne iz sraha već po savijesti.
Isto tako nije čudo što predstavnici međunarodne socijalističke struje „centra’’ (Kaucki i dr.), koji su za „jedinstvo’’ sa socijal-šovinistima uopšte, pristaju na konferenciju koju organizuje Šajdemanov agent Borgberg, ili što sami organizuju (kao Izvršni komitet Petrogradskog sovjeta radničkih i vojničkih deputata) međunarodnu „socijalsitičku’’ konferenciju zajedno sa Šajdemanima i Plehanovima. [A] Nije čudo što su se naši ruski predstavnici „centra’’, zastupljeni „Radničkim listom’’, veoma rasrdili na našu partiju zbog njenog otkaza da učestvuje na Borgbergovoj konferenciji.
Sinoć smo dobili telegram od našeg štokholmskog dopisnika:
„Haze, Longe učestvuju na konferenciji. „Spartak’’ odbio.’’
Grupom „Spartak’’, ili grupom „Internacionala’’ zovu u Njemačkoj onu grupu kojoj pripada Karl Libkneht. U posljednje vrijeme prilično su šuškali, osobito ljudi zaineteresovani za to da se sve karte promešaju - kako se Libknehtova grupa ujedinila sa kauckijancima u novoj „nezavisnoj socijal-demokratskoj partiji njemačke’’ [B]. Ustvari Libknehtova se grupa nije u potpunosti ujedinila sa kauckijancima, već je sačuvala organizacijonu samostalnost, stupivši samo u privremen i uslovan blok protiv socijal-šovinista.
Gornji telegram potvrđuje to još jednom više. Kada je stavljana na dnevni red jedna praktična stvar, kad je trebalo odmah dati precizan i jasan odgovor, hoće li se ići zajedno sa Šajdemanima i njihovim agentima - savez K. Libnehta i njegove grupe sa Kauckim i Ko smjesta se raspao.
Naša nas rezolucija o Bergbergu „izoluje’’ - plašili su se neki drugovi.
Ne, drugovi! Ona nas izoluje od kolebljivaca. Nema drugog načina da se pomogne kolebljivcima osim toga da sami prestanemo da se kolebamo.
Pravilnost naše rezolucije protiv Borgberga potvrdilis u događaj vanredno potpuno i nevjerovatno brzo. Kauckojanic, njemački (Haze) i francuski (Longe) i dalje se još kolebaju, pristajući na savjetovanja sa socijal-šovinistima, ne odlučujući se da se konačno ograde od njih.
Uziamjući na sebe inicijativu za takvo konačno razgraničenje, naša partija je već počela da okuplja elemente III Internacionale. Poklapanje naše raktike sa taktikom grupe K. Libnehta nije slučajnost, nego jedan od koraka na putu ka stvaranju III Internacionale.
„Pravda’’, br. 444, od 12. maja 1917.
[A] Riječ je o odluci Petrogradskog sovjeta radničkih i vojničkih sputata, kojim su u to vrijeme rukovodili menjševici i eseri, o uzimanju učešća u pripremama konferencije socijalista zaraćenih zemalja po pitanju mira. Konferencija je sazivana na inicijativu agenata njemačkog imperijalizma, danskog spcoka-demokrata Borgberga. Na Aprilskoj konferenciji RSDRP(b) Lenjin je oštro istupio protiv Borgbergovog prijedloga, rasklinkavši njegov imperijalistički karakter. Konferencija je prihvatila rezoluciju koju je Lenjin predložio. Nameravana konferencija nije održana.
[B] „Nezavisna socijal-demokratska partija Njemačke’’ - centumaška partija, obrazovana aprila 1917. g. Jezgro partije činila je kaucijanska organizacija „Radna zajednica’’. „Nezavisni’’ se propovijedali jedinstvo sa otvorenim socijal-šovinistima, opravdavali ih i štitili, zahtijevali odricanje od klasne borbe.
Oktobra 1920 g. na kongresu Nezavisne socijal-demokratske partije u Haleu, došlo je do rascjepa. Znatan dio partije ujedinio se decemba 1920 g. sa Komonističkom partijom Njemačke. Desni elementi obrazovali su zasebnu partiju i uzeli stari naziva - Nezavisna socijal-demokratska partija, koja je postojala do 1922 godine.